Mila Alečković dr.

Mila-Aleckovic-Anthropology-Anthropologie-Antropologija-Psychotherapy-mother-tincture-urtinktur-teinture-mere-homeopat-ekstrakt-tinktura-biljni-preparati-com-licnosti-koje-ostavljaju-trag

Mila Alečković dr.

Dr Mila Alečković Nikolić, klinički psiholog i antropolog

Naučite da živite SADA!

 

Na čaju sa ..

Dr Mila Alečković Nikolić

 

Mila Alečković Nikolić do sada je u biografiju upisala diplome kliničke psihologije (Beograd) i antropološke psihijatrije (Pariz), doktorat na Univerzitetu Sorbona, niz priznanja, titulu majstora hata joge…

Kćerka je književnice Mire Alečković i slikara i arhitekte Save Nikolića, od kojih je, kaže, nasledila ono najvažnije – dobrotu, altriuizam i večito živi duh.

Iako više od dve decenije živi u Parizu i kontinuirano gostuje na univerzitetima širom sveta, rado se vraća rodnom Beogradu. Istaknuti je član srpskog rasejanja, piše, slika i svira, a od nedavno vodi i emisiju na jednom srpskom TV kanalu.

Smatrate da nije bitno gde se čovek rodi, već kakav arhetip nosi u sebi. Postoji li karakteristični arhetip Srba?

– Najkraće bih to rekla u naslovu knjige Aleksandra Dime: „Pobeđeni pobednik“. Nesrećna istorija, ratovi, uvek smo u buni, uvek pobeđujemo, a u stvari- gubimo. Dostojanstvo i ponos na jednoj strani, nerealna procena sebe i inat na drugoj. Iz jednog ekstrema u drugi. U inatu i prkosu smo nekad i sveti, kako je govorila Desanka Maksimović, sa kojom sam rasla…

 

Kako onda da naučimo da uvažavamo jedni druge i kad ne mislimo isto?

– „Putuj igumane“. Samo put pod noge. Duboko verujem da čovek samog sebe i svoje istinske vrednosti upozna tek u nekoj stranoj sredini. Treba što više da putujemo i da se onda vraćamo sebi smireni, iskreni i očišćeni. I studentima govorim: idite, vidite, naučite u čemu su bolji i spoznajte u čemu smo mi bolji i vratite se! Nije džabe Sergej Bulgakov govorio: katolik je doneo organizaciju, protestant razmišljanje, a pravoslavni – duhovnost. Ko to uspe da pomeša, naći će spokoj, bilo pojedinac ili zajednica.

 

Na koji način da sačuvamo optimizam i veru u budućnost?

– Potrebna je mudrost da bi se živelo. Svet detinjstva nam je govorio da „Dobro“ uvek mora da pobedi „Zlo“ i da život ima smisao. Verujem da je stvaralaštvo najbolji antidepresiv. Treba takođe vratiti pojam zasluge. Smanjiti kalvinističko obožavanje materijalnog bogatstva i naučiti da se deli sa drugima.

 

Šta biste, kao porodični terapeut savetovali roditeljima: kako deci preneti suštinske životne vrednosti?

– Da im čitaju poučne bajke, da ih uče da nalaze drugove bez obzira na njihovo imovinsko stanje. Decu treba usmeravati da ljude vrednuju prema dobroti, a ne prema imovinskom stanju, kako ih uči sadašnji surovi kapitalizam. Učiti ih da vole svoj narod, jer samo onaj ko prihvata sebe može da voli druge.

 

Kako da dostignemo sreću i šta Vas čini srećnom?

– Veoma male stvari. Stvaralaštvo. Živa bića i stvari koja volim. Kažem „živa bića“ jer su to, pored porodice i mačak Gavrilo i platna moga oca, i majčine knjige. Sve to daje energiju. San koji je vidovit, svakodnevne vežbe, penjanje na planinu i duboko i sporo udisanje koje sam učila u jogi.

 

Vi ste 1979. godine u Nju Delhiju poneli titulu majstora hata joge. Koliko Vam ta tehnika danas pomaže da se opustite?

– Da, od tada sam majstor i vojnik koji vežba svaki dan do danas više nivoa vežbi, od fizičkih do mentalnih. Moja volja je sada oštra kao nož. Vežbe koje sam mogla da uradim u šesnaestoj godini, mogu i danas. Biološka i mentalna mladost su jedno, a hronološka drugo, treba živeti sa tom verom.

 

Osim joge, šta preporučujete kao utočište od stresa?

– Radite vežbe dubinskog disanja, pustite muziku koju volite, lezite u kadu punu tople vode u koju ste sipali morsku so. Zažmurite i pomislite na to da vas jednog dana neće biti i da treba da budete srećni SADA. Pokušajte da ispevate stihove. Vodite kratki dnevnik i redovno ga čitajte.

 

Šta je danas glavni adut žene?

– Žena mora da ima misiju, jer, kad nisu vulgarne, žene su najmudrija bića. One u sebi treba da probude Jefimiju i Majku Jevrosimu. Ženski princip Jin ili Anima je princip filozofije i misticizma, govorio je Pavel Evdokimov.

 

Hranite li se zdravo i koje Vam je jelo omiljeno?

– Volim kompletnu francusku kuhinju, posebno sireve. Ipak, najviše volim crvene ribe i ikre koje su u Francuskoj (i u Rusiji) jevtine, a u Srbiji, zbog monopola koji neki drže, skupe. Zeleniš i povrće vole mene, a dan bez belog i crnog luka nije dan! Mene je lako hraniti, samo jedna letnja salata sa ribom i ja sam prezadovoljna!

 

Koje je najegzotičnije jelo koje ste probali?

– U jednom tibetanskom manastiru u Kini, gde smo jeli „skromni monaški ručak bez mesa“ napravljen od svih mogućih travki i lišća raznih boja pohovanih i neverovatno ukusnih! Ceo sto se šareneo od bogatstva ovog bilja!

 

Kakav je Vaš stav prema prirodnoj medicini?

– Homeopatija je u Francuskoj već obavezna na studijama medicine. Dvadeset godina nisam uzela nijedan lek koji nije biljnog porekla. Osim ako niste veoma bolesni, organizmu je potrebna mala pomoć da se vrati u prirodnu ravnotežu sa kosmosom. Priroda ima savršenu moć regulacije imuniteta. Prirodno svetlo, beli luk, masline, jogurt, crno vino, polen, jabukovo sirće. Svaki od ovih elemenata je čudesan. Stari Kinezi i stari Indusi su to znali.

 

Šta biste Srbima „dodelili“ od drugih naroda?

– Treba nam katoličke organizacije i malo protestantske štednje. Moramo da suzbijemo infantilnu zavist i pakost! A imamo za izvoz: naivnost, dečju dobrotu, duhovnost i onaj Desankin „sveti i časni inat“!

I pored toga, Vaš suprug, istoričar Iv Bataj, veliki je zaljubljenik u srpski narod…

– Moj Iv (sada Ivan) voli da kaže: „Tek u pravoslavlju našao sam mir i srce, bez lažnih propovedi…“

 

Moj izbor

Omiljena poslovica: Stid je osećaj koji će spasti čovečanstvo (Rusija)

Кnjiga, pisac: „Psihoanaliza bajki“ (Bruno Betelhajm); „Smisao i značenje ruskog komunizma“ (N. Berđajev)

Muzika: Rahmanjinovi preludijumi i Kasta diva iz opere „Norma“

Film : „Plavi vojnik“

Mesto/grad: Jalta i Beograd

Mesto za odmor: istočni Pirineji

Cvet: kosovski božur

Životinja: konj

Detinjstvo

 

Jeste li osećali „teret slave“ roditelja za uspehom ili je to bio kodeks odrastanja u porodici intelektualaca?

– Navikla sam da umetnost i nauku vezujem u jedno-stvaralaštvo. Majčin rođeni ujak bio je biohemičar i dekan Medicinskog fakulteta, a brat moje bake po majci – otac Mileve Marić Ajnštajn. Budući da je majka nekad bila veoma poznata, dogovor je bio da školu učim pod očevim imenom, da ne bi bilo neke „protekcije“. Kad sam završila studije, vratila sam i njeno ime. Provela sam detinjstvo skromno u vremenu u kojem je majka „pokrivala“ deo očeve porodice da ne odu na Goli otok, zbog vezanosti za Rusiju. Duboko u sebi sam nosila i stradanja očeve porodice u Jasenovcu, često ih sanjala, kao da je to bio moj život. Inače, detinjstvo mi je vezano za Desanku Maksimović, koja mi je dala ime, za Branka Ćopića, koji je bio kum mojim roditeljima i za Rusiju, zemlju jednog očevog pretka. Deo toga opisan je u knjizi uspomena „U Domu moje majke“, koju sam priredila posle njenog odlaska.

 

Danijela Kljajić

 

Izvor:  www.biljeizdravlje.rs

 

Pogledati: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%B0_%D0%90%D0%BB%D0%B5%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_%D0%9D%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%9B

 

 

 

Ostavite odgovor

vrh