Reč tezaurus (rečnik sinonimnih, asocijativnih pojmova) izvedenica je iz latinskog jezika iz 16. veka i novolatinske reči thesaurus koja je nastala od grčke reči θησαυρός, thesauros – skladište, riznica, blago, dragocjenost.

Izraz tezaurus je upotrebljavan u različitom značenju o čemu svedoči brojna literatura, što znači da se s razvojem tezaurusa proširivalo i njegovo značenje:

a jezičko blago, zbirka jezičkog blaga

b bilo kakav rečnik, enciklopedija, leksikografski priručnik

c popis semantički povezanih reči

d rečnik sinonima

e abecedno uspostavljen rečnik sinonima i antonima

f specijalizovani vokabular pojedine oblasti, na primer medicine ili muzike

Od srednjeg veka taj se izraz koristi u prenesenom značenju za rečnike, a kasnije za enciklopedije (u smislu jezičnog blaga).

Dokumentacijski tezaurus nastoji ograničiti raznovrsnost prirodnog jezika jer za isti ili sličan pojam uvek treba koristiti istu oznaku.

Izvor: W

 

 

vrh