HLAMIDIJA STOP 7 MIX Kompozitna formula kod infekcija Hlamidijom MKB-10 A74.9

HLAMIDIJA STOP 7 MIX Kompozitna formula kod infekcija  Hlamidijom MKB-10 A74.9

HLAMIDIJA STOP 7 MIX

Infectio chlamydialis, non specificata ICD-10 A74.9;

Infekcija uzrokovana hlamidijom, neoznačena MKB-10 A74.9

Hlamidija
Hlamidija je jedna od najčešćih seksualno prenosivih bolesti. Izazivač oboljenja je bakterija, Chlamydia Trachomatis, koja može oštetiti ženske reproduktivne organe! Iako su simptomi oboljenja blagi ili ih uopšte nema, ozbiljne komplikacije koje mogu proisteći, uključujući i neplodnost, razvijaju se podmuklo, pre nego što žena i primeti problem.
Koliko je česta Hlamidijalna infekcija?
Hlamidija je najčešća bakterijska polno prenosiva bolest. Procene Svetske zdravstvene organizacije (WHO) govore da je u svetu oko 140 miliona ljudi zaraženo Hlamidijom, a da je oko 500 miliona pod rizikom da dobije infekciju. Nedovoljno prijavljivanje oboljenja, iz razloga nejavljanja pacijenata jer nemaju simptome ili se već leče zbog nekih drugih simptoma, je jedan od osnovnih problema za sagledavanje tačnog broja obolelih, koji je sigurno značajno veći. Takođe veliki broj žena dobije reinfekciju jer se njihov partner ne leči! 88% žena koje su zaražene hlamidijom su u dobi ispod 25 godina!
Kako se prenosi?
Hlamidija se može preneti tokom vaginalnog, analnog ili oralnog polnog odnosa. Prenosi se i tokom vaginalnog porođaja sa majke na dete. Svaka seksualno aktivna osoba može biti zaražena. Sa porastom broja seksualnih partnera povećava se rizik za prenos infekcije. Adolescentkinje koje su seksualno aktivne su pod posebno povećanim rizikom za razvoj infekcije usled nedovoljne zrelosti grlića materice. Iz tog razloga i zbog činjenice da je više od polovine žena inficirano, a nema simptome najnovije preporuke upućuju da se sve žene seksualno aktivne do 25. godine jednom godišnje testiraju na hlamidiju!
Simptomi
Hlamidija je poznata kao pritajena infekcija jer većina žena (75% – 80%) nema nikakve simptome! Ukoliko se jave, simptomi se razvijaju 1 – 3 nedelje nakon kontakta. Ukoliko dođe do razvoja simptoma, što se dogodi kod malog broja zaraženih žena, oni su u vidu neuobičejenog ili pojačanog iscedka iz vagine (ako je inicijalno zahvaćen grlić materice) ili osećaj peckanja prilikom mokrenja kad je inicijalno zahvaćena uretra. Ukoliko se infekcija proširi na jajovode, žena i dalje ne mora osećati bilo kakve simptome, a ukoliko se ipak jave oni su u vidu bola u donjem delu trbuha ili leđa, mučnina, povišena telesna temperatura, bol tokom polnog odnosa ili krvarenje između dve menstruacije. Simptomi poput neuobičajenog ili pojačanog iscedka iz vagine mogu proći kroz nekoliko dana sami od sebe što ni u kom slučaju ne znači da je infekcija izlečena već je i dalje prisutna i može se proširiti na matericu i jajovode! Muškarci imaju simtome u oko 50% slučajeva. Najčešće manifestacije su u vidu iscedka iz polnog organa ili osećaja peckanja tokom mokrenja. Ređe je peckanje i svrab na samom vrhu penisa. Izuzetno su retki slučajevi bola i otoka u testisima. Muškarci ili žene koji su imali analni odnos mogu imati hlamidijalnu infekciju rektuma koju mogu pratiti bol u ovom predelu, iscedak i krvarenje. Hlamiidja se može naći i u usnoj duplji nakon oralnog odnosa sa inficiranim partnerom.
Zašto treba hlamidiju shvatiti ozbiljno?
Nelečena hlamidijalna infekcija može dovesti do ozbiljnih reproduktivnih problema ili drugih zdravstvenih problema. Kao i sama infekcija i komplikacije do kojih dovodi najčešće su pritajene i bez uočljivih simptoma. Kod žena koje imaju nelečenu infekciju, po podacima iz literature, u 10% do čak 40% slučajeva infekcija se širi shodno u organe male karlice, matericu i jajovode, te nastaje pelvično inflamatorno oboljenje (PID). Prva epizoda PID-a dovodi do steriliteta u 10% slučajeva, a njeno ponavljanje ovaj rizik udvostručuje. Dakle svakim oštećenjem jajovoda povećavaju se šanse za razvoj steriliteta, kao i povećanje rizika za nastanak ektopične, vanmaterične trudnoće koja je životno ugržavajuća. Takođe, nelečena infekcija kod muškaraca može dovesti do problema sa plodnošću jer hlamidija može uticati na broj spermatozoida u ejakulatu muškarca.

Scutellaria baicalensis (Lamiaceae)
Allium ursinum (Liliaceae)
Hydrastis canadensis (Ranunculaceae)
Laurus nobilis (Lauraceae)
Satureja montana (Lamiaceae)
Thymus vulgaris (Lamiaceae)
Tribulus terrestris (Zygophyllaceae)

Ethnobotanical & Traditional Medicine as Drug Leads
The World Health Organization has indicated that approximately 80% of the world’s population still relies primarily on plant-based traditional medicines for their primary healthcare needs. It has also been estimated that 74% of pharmaceutically active plant derived compounds were discovered after investigations based on ethnobotanical traditions, and plant materials are now present in, or have provided models for approximately 50% of all modern pharmaceuticals. Both trachoma and chlamydial infections have been commonplace throughout history and found in many parts of the world. In response to this, a wide range of botanical treatments have been developed to treat these conditions. By investigating traditional therapies, sources of potentially active compounds can be identified from ingredients, and in some cases, insight into basic chemical composition can be obtained through consideration of traditional extraction means and modes of delivery.

Traditional Medicine
Ethnobotanical and herbal medicine traditions provide a starting point for the identification of novel antichlamydial natural compounds and formulations.

Modern Herbal Formulations
There exist two clear examples with associated studies, representing the application of ethnobotanical traditions to the development of standardized herbal formulations. Both have demonstrated efficacy against urogenital chlamydial infections. This suggests that the active natural compounds in these formulations may prove to be effective against a range of chlamydial infections such as trachoma. These formulations provide potential leads for the identification and isolation of specific active compounds which may result in the development of standardized modern pharmaceuticals.

Biomedical Phytochemical Groups and Anti-Infective Action
There are diverse biochemical compounds which are present in natural materials and which have been shown to have applications in traditional and modern medicine. However, many of the medicinal effects of plants that are commonly discussed in terms of plant based biomedicine are derived from plant secondary metabolites. These can be categorized into the major phytochemical groups of quinones, flavonoids, polyphenols and tannins, coumarins, terpenoids and essential oils, alkaloids, lectins and polypeptides, glycosides, and saponins. Each group is defined by a similar chemical structure and exhibits similar mechanisms of typical anti-infective activity. It is important to note that these diverse secondary metabolites and other bioactive compounds exhibit a wide range of mechanisms for inhibiting microbial growth and that in complex natural materials there exist a plethora of compounds which may work synergistically together. It is these kinds of multi-compound formulations with singular compound synergies that have the potential for potent antimicrobial activity and a reduction in the development of microbial resistance.

With respect to plant based secondary metabolite compounds with antichlamydial effects the only studies available investigate the activity and properties of phenols and flavonoids. Of the various other bioactive compounds known to exhibit antimicrobial properties, lipids and peptides have also been investigated with respect to antichlamydial activity.

Natural Products for the Treatment of Trachoma and Chlamydia trachomatis












Pakovanje mL/ g:
 10 20 30 50 100 250 500 1000

Količina:
1 2 3 više 

vrh