Čestoslavica Veronica officinalis (Scrophulariaceae)

Čestoslavica Veronica officinalis (Scrophulariaceae)

Čestoslavica Veronica officinalis (Scrophulariaceae)

 

ČESTOSLAVICA (Veronica officinalis L.)
Čestoslavica je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Scrophulariaceae. Mnoštvo sitnih svetlo-plavih ili svetlo-ljubičastih cvetova sakupljeno je u grozdraste cvasti a njeni nazubljeni, zeleni listovi, sa naličja su ljubičasti i maljavi. Stabljike su takođe maljave, četvorougaone i polegle po zemlji i izbijaju iz puzećeg rizoma. Raste na suvom zemljištu, na obodu šuma i po livadama, ima je u čitavoj Evropi sa izuzetkom mediteranskog pojasa.

Herba čestoslavice, koja se koristi kao lekoviti deo biljke, sadrži iridoidne glikozide (aukubozid), flavonoide, tanine, organske kiseline (hlorogensku i kafenu), saponine i tragove etarskog ulja.

Zbog svog delovanja na „čišćenje krvi“ čestoslavica je nekada korišćena za lečenje gubavosti. Veruje se da biljka dobila ime po Svetoj Veroniki, koja je po legendi, izlečila imperatora Tiberija od lepre, time što mu je lice prekrila tkaninom na kojoj su bile utisnute crte lica Isusa Hrista. Zapisi o upotrebi čestoslavice kao lekovite biljke mogu se naći u delima Hijeronimusa Boša u XVI veku, kao i kod Sebastijana Knajpa, koji su ovu biljku preporučivali kao univerzalni lek za mnoge bolesti. Tradicionalno upotrebljavana kao sredstvo protiv tuberkuloze, za olakšavanje iskašljavanja, i za preznojavanje, čestoslavica se koristi i kod bolesti organa za varenje, jetre, slezine, bubrega i mokraćnih puteva, kao i za ublažavanje tegoba kod gihta i reumatskih oboljenja. Upotreba se preporučuje i za ublažavanje vrtoglavice i nervoze izazvane pojačanim intelektualnim naporima.

U narodnoj medicini se koristi kod ekcema, za ublažavanje svraba kože, i za ispiranje kao sredstvo za ubrzanje zarastanja rana.

Usled nedostatka podataka o bezbednosti, upotreba se ne savetuje tokom trudnoće, dojenja i kod dece mlađe od 12 godina.

Upotreba velikih količina čaja može izazvati dijareju, stoga se treba pridržavati preporučene dnevne doze.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Veronika – Veronica officinalis

Narodna imena. Čestoslavica, zmijina čestoslavica, lekovita čestoslavica, prava veronika, šumska veronika, trava od ušljame, veronika, vetrovalj, bela boća.
Botaničke karakteristike. Veronika je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice bokvica.Ima puzeći rizomom iz koga izbijaju skoro odrvenele, dlakave stabljike. Osim stabla i listovi i cvetovi su pokriveni gustim, žlezdastim dlakama. Listovi su sitno nazubljenog oboda i sivozelene boje i naspramnog rasporeda. Cvetovi su sa dugačkim prašnicima, svetloplave do ljubičaste boje i prošarani tamnoplavim žilicama. Sakupljeni su u grozdaste cvasti koje su u početku zbijene, a kasnije se izdužuju. Plod je čaura pokrivena žlezdanim dlakama. Cveta od maja do avgusta.

Stanište. Raste po suvim livadama,obodima šuma, uz ograde.
Upotrebljivi delovi biljke. Upotrebljava se nadzemni deo biljke u cvetu.
Hemijski sastav. Veronika sadrži glikozide, saponine, gorke materije, malo etarskog ulja, organske kiseline, provitamin A, šećere, vosak i dr.

Primena. Veronika se koristi u narodnoj medicini kod oboljenja disajnih organa, za olakšano iskašljavanje i izbacivanje sekreta, kod grozničavih stanja, kao antiseptično sredstvo, aperitiv, pomaže varenju hrane, otklanja katar želuca, bolove u grudnom košu, starački svrab, povišenu temperatur. Koristi se kod hroničnih kožnih oboljenja, ekcema.

Način upotrebe.Pripremanje čaja: 1 puna mala kašika prelije se sa četvrt litre vrele vode i ostavi da odstoji kratko vreme. Sveži sok: cvasti se operu i neosušene iscede u sokovniku. Male boce napune se sokom i čuvaju u frižideru.

Tinktura: dve pune pregršti isitnjene biljke u cvatu potopiti u rakiju od žita jačine 38-40% i 14 dana ostaviti na suncu ili u blizini izvora toplote. Čajna mešavina: 1 puna mala kašika prelije se vrelom vodom i ostavi da odstoji kratko vreme.












Pakovanje mL/ g:
 10 20 30 50 100 250 500 1000

Količina:
1 2 3 više 

vrh