Dozologija (dosologia, posologia)
Dozologija (dosologia, posologia)
DOZIRANJE LIJEKOVA
Dozologija (dosologia, posologia) se bavi određivanjem one količine lijeka koju bolesnik treba primiti odjednom ili u više navrata, da bi se postigao željeni terapijski učinak, jer od količine lijeka zavisi, da li će on u organizmu djelovati ljekovito ili kao otrov.
Doza (dosis) je količina lijeka koja se određuje bolesniku, a uvjetovana je mnogim faktorima. Ovisi o kemijskim, fizičkim i farmakodinamskim osobinama lijeka, o mjestu primjene, dobi, tjelesnoj masi i spolu bolesnika, o individualnoj podnošljivosti bolesnika prema lijeku, o navici, kumulaciji te o obliku u kojem će se lijek primijeniti, o prirodi bolesti, topljivosti lijeka, brzini apsorpcije i eliminacije lijeka itd. Pri doziranju lijekova naročitu pažnju treba obratiti ženi u stanju graviditeta i laktacije. Treba paziti i na doziranje lijekova koji su namijenjeni djeci i starijim osobama.
Svi faktori od kojih zavisi doziranje lijekova ukazuju da propisane maksimalne doze u farmakopeji ne mogu ograničiti liječnika pri propisivanju količine lijekova. One međutim obavezuju farmaceuta da kontrolira količine ljekovitih supstancija jakog i vrlo jakog
djelovanja u magistralnom pripravku koje će bolesnik uzeti odjednom (pojedinačna doza, dosis singula) ili u roku od 24 sata (dnevna doza, dosis pro die). Farmaceut je suodgovoran za sve posljedice koje mogu nastati zbog propusta ove kontrole.
Vrste doza
Terapijska doza (dosis therapeutica, dosis medicinalis) je uobičajena količina lijeka, koja se daje u svrhu liječenja, a veća je od minimalne doze. Ova se količina lijeka može davati najednom (dosis plena) ili podijeljena u nekoliko obroka (dosis refracta). Puna doza je količina lijeka kod koje se manifestiraju svi učinci lijeka (ipekakuana kao emetik) dok se podijeljenim dozama želi postići samo učinak stanovitih farmakodinamskih osobina lijeka (ipekakuana kao ekspektorans).
Maksimalna pojedinačna doza (dosis maxima singula) najveća je količina ljekovitog sredstva, koja ima povoljan terapijski učinak a ne izaziva toksične pojave; ona može biti trostruka do četverostruka vrijednost srednje terapijske doze.
Maksimalna dnevna doza (dosis maxima pro die) najveća je količina ljekovitog sredstva koja uzeta u vremenskom razmaku od 24 sata ne uzrokuje toksične pojave; ona može iznositi trostruku vrijednost pojedinačne maksimalne doze.
Obično se maksimalne doze za odrasle označuju u monografijama kod ljekovitih sredstava koja se ubrajaju među venena i separanda. Maksimalne doze treba uzeti u obzir pri svim aplikacijama gdje može uslijediti potpuna apsorpcija lijeka, osobito kod peroralne, parenteralne, perlingvalne i rektalne primjene te kod inhalacija.
DOZIRANJE LIJEKOVA ZA DJECU
Za određivanje dječjih doza prema dozi odraslog čovjeka postoje različite formule i pravila. To dozvoljava samo približni zaključak za dječju dozu, jer se dječji organizam ne može smatrati naprosto umanjenim organizmom odraslog čovjeka. Živčani sustav i pojedini organi nisu još u prvim godinama života potpuno razvijeni, stoga djeca pokazuju naročitu osjetljivost prema opijatima, antipireticima i drugim sredstvima. Pri propisivanju takvih lijekova poseban je poseban oprez.
Terapijske doze za dojenčad
Kod dojenčadi treba u prva tri mjeseca života općenito izbjegavati lijekove. Dojenčad podnosi grubo uzevši 1/20 do 1/10 doze odraslog čovjeka.
Za dijete mlađe od jedne godine, može se za izračunavanje terapijskih doza lijekova primijeniti formula prema Bologniniju
D =1/ 20 − m
D – terapijska doza lijeka za dojenče u odnosu na maksimalnu dozu lijeka za odraslog čovjeka,
m – dob djeteta (mjeseci)
To znači da se djetetu od mjesec dana može dati najviše 1/19 maksimalne doze lijeka za odraslog čovjeka, od 2 mjeseca 1/18, od 3 mjeseca 1/17 itd.
Terapijske doze za djecu
Terapijske doze za djecu navedene su u farmakopejama tabelarno. Vrijednosti
terapijskih doza za djecu u ovoj tablici, ako nisu posebno označene, izražene su u gramima, a odnose se na normalno razvijenu djecu. Dječja dob u tablici podijeljena je u tri razdoblja 4-12 mjeseci, 1-5 godina i 5-14 godina. Za preparate kojih nema u ovoj tablici može se terapijska doza za djecu izračunati na više načina npr. prema dobi djeteta, njegovoj težini ili površini tijela.
- Doziranje prema godinama djeteta
najjednostavniji je način određivanja doza. Prema Dillingovom pravilu djetetu se daje toliko dvadesetinki od doze odraslog čovjeka koliko dijete ima godina.
Dječja doza = (godine djeteta/ 20) × doza za odraslog.
Prema tom pravilu dobilo bi dvogodišnje dijete 1/10, 4-godišnje dijete 1/5 doze odraslog čovjeka itd. Dobivene vrijednosti dobro odgovaraju proračunu dječje doze prema tjelesnoj masi.
Prema Youngovoj formuli dobivene vrijednosti zadovoljavaju u dobi između 3 i 12 godina života; kod starije su djece nešto premalene.
Dječja doza = (godine djeteta/ godine djeteta + 12) × doza za odraslog.
Prema tome dobilo bi dijete od 1 godine 1/13 doze odraslog čovjeka, od 2 godine 1/7, od 3 godine 1/5, od 4 godine 1/4 itd.
- Doziranje prema tjelesnoj masi djeteta
uzima u obzir njegovu razvijenost. Prema Thiemich-Feer-u djetetu se daje dio doze odraslog čovjeka, koja odgovara dijelu mase djeteta s obzirom na prosječnu masu odraslog čovjeka od 60-70 kg.
Dječja doza = (masa djeteta/ 70) × doza za odraslog.
Zaokruživanje doze na veću ili manju vrijednost provodi se prema općoj kondiciji djeteta.
- Doziranje prema površini tijela djeteta
najbolje odgovara biologiji djeteta, međutim određivanje površine tijela djeteta veoma je složeno nomogramom se određuje površina tijela djeteta na osnovu njegove visine i mase.
Dječja doza = (površina djeteta/ površina odraslog) × doza za odraslog.
Površina tijela dojenčeta iznosi prosječno 0,25 m2, male djece 0,5 m2, djece od 6-8 godina 0,8 m2, od 9-12 godina 1 m2, od 13-16 godina 1,5 m2, a kod odraslih 1,7 m2.
- Augsbergerove formule
odgovaraju poslije prve godine života približno dozi izračunatoj prema površini tijela djeteta. Odnose se na godine, odnosno na masu djeteta, a izražavaju dječju dozu kao postotak doze odraslog.
Prema godinama djeteta
Dječja doza = 4 x dob djeteta (godine) + 20 = % doze odraslog.
Npr. 3-godišnje dijete dobiva 32% doze odraslog, što odgovara 1/3 doze odraslog.
Prema tjelesnoj masi djeteta
Dječja doza = 1,5 x tjelesna masa djeteta (kg) + 10 = % doze odraslog.
Npr. dijete od 10 kg dobiva 25% doze odraslog, što odgovara 1/4 doze odraslog.
Sve navedene formule za doziranje lijekova u pedijatriji nisu idealne ni matematički točne, jer dječji organizam nikako ne predstavlja jednostavnu brojčanu cjelinu. Stoga se i u pedijatriji mora primijeniti individualno doziranje lijekova s obzirom na razvoj i stanje djeteta. Slabijem djetetu dati će se manja količina lijeka nego naprednijem djetetu iste dobi.
Praktične mjere za lijekove
Da se omogući približna kontrola maksimalnih doza ljekovitih supstancija koje će bolesnik uzeti odjednom ili u više navrata tijekom dana, uobičajene su ove praktične mjere
Mjere za tekuće lijekove
mala žlica oko 5 ml
srednja žlica oko 10 ml
velika žlica oko 15 ml
čašica za liker oko 25 ml
čaša za vino oko 100 ml
čaša za vodu oko 150-200 ml
šalica oko 200-250 ml
posuda za umivanje oko 2-3 l
puna kupelj oko 150-200 l
Mjere za lijekove u obliku praška
Vegetabilni prašci i prašci s MgO/ Anorganski i organski prašci
vršak noža 0,5 g / 1,0-1,5 g
mala žlica ravno punjena 2-3 g / 4-6 g
mala žlica vrhom punjena 4-6 g / 8-12 g
Uzimanje lijekova praktičnim mjerama nije točno radi različitog oblika i veličine upotrebljenog pribora (žlice i noževi). Osim toga doziranje lijeka zavisi i od relativne gustoće pripravka, osobinama tečenja, stupnju usitnjenosti i dr. Sve praktične mjere koje su uobičajene u praksi za uzimanje lijekova samo su približne, ali usprkos tome obavezne. Farmaceut ih se mora točno pridržavati pri prosuđivanju veličine pojedinih doza i uzimati ih u obzir pri kontroliranju maksimalnih doza lijekova.
Kontrola doza
Farmaceut je obavezan kontrolirati količine ljekovitih supstancija jakog i vrlo jakog djelovanja koje bolesnik uzima interno, jer je suodgovoran za posljedice koje mogu nastati njihovim prekoračenjem. Kontroliraju se doze koje pacijent uzima odjednom
(pojedinačna doza, dosis singula) i u roku od 24 sata (dnevna doza, dosis pro die).
U farmakopejama su u pojedinim monografijama lijekova jakog i vrlo jakog djelovanja navedene srednje pojedinačne, najveće pojedinačne i najveće dnevne doze za odrasle. U različitim su priručnicima također tabelarno navedene terapijske, kao i najveće doze pojedinih lijekova. Najveće doze tiskane su masnim slovima i označene uskličnikom. To su najveća pojedinačna i najveća dnevna doza. Ove doze su označene i na posudama (stojnicama) kao i zatvaračima. Terapijske doze za djecu navedene su tabelarno u farmakopejama, kao i u različitim priručnicima.
Izvor:
Bećirević-Laćan i M. Jug, RECEPTOLOGIJA, PRAKTIKUM, Zagreb, 2008